Dvanaestogodišnja djevojčica Aleksandra Zec ubijena je 1991. godine u Zagrebu zbog srpske nacionalnosti. Za taj zločin nitko nikada nije osuđen. Prije četiri godine kontroverzni redatelj Oliver Frljić počinje pripremati kazališnu predstavu temeljenu na stvarnom ubojstvu Aleksandre Zec. Sukobi i dileme koji nastaju tijekom nastanka predstave zrcale situaciju u hrvatskom društvu, i uzroke koji dovode do nasilja među djecom. Glumci angažirani na predstavi nose dijametralno suprotna životna iskustva, sjajno reprezentirajući različita gledišta koja postoje u Hrvatskoj. Ivan Kovač prognanik je iz Vukovara, Jelena Lopatić i Ivana Roščić kćeri su hrvatskih branitelja, a Nikola Nedić – Srbin iz Zagreba. Oliver Frljić došao je u Hrvatsku kao izbjeglica iz Bosne i Hercegovine. Za sve uključene rad na predstavi intenzivno je iskustvo koje shvaćaju vrlo osobno. No poseban je pritisak na dvanaestgodišnjoj glumici Nini. Srpske je nacionalnosti, no srami se toga. U školi je imala neugodna iskustva zbog svoje nacionalnosti, te ju skriva. Kad Oliver zatraži od nje da se pred publikom izjasni kao Srpkinja Nina je prestravljena i razmišlja o odustajanju od predstave. No konačno prevladava strahove i na premijeri uspješno odigra svoju ulogu.